Naslovna | Svet oko nas | Intervju sa poznatima | Moj život je jedna velika zabava

Moj život je jedna velika zabava

image

Ivan Ivanović, popularni voditelj, smatra da čovek stari samo duhovno i mentalno. Otkad zna za sebe poseduje vrcavost kojoj ne dozvoljava da ga napusti

Voditelj emisija „Keš taksi“ i „Survivor specijal“ na televiziji Fox pravi je primer osobe koju popularnost nije promenila. Ivan Ivanović ne odbija da popriča sa obožavaocima kada ga zaustave na ulici, ponaša se isto kao i u vreme kad nije vodio emisije i uživa u razgovoru sa prodavcima sa pijačnih tezgi od kojih godinama kupuje voće i povrće. Otkrio nam je da je i kod kuće uvek nasmejan, raspoložen i duhovit, kao i da sa ćerkom Stašom i suprugom Zoricom pravi kućne zabave na kojima se sve troje fenomenalno zabavljaju.
Izlasci mi nisu dosadili, ne znam da li će me to ikad proći, ali za sada se dobro držim. Za to je potrebna posebna vrsta energije koju zovem neizdrž

Dok vozite taksi, umete da nađete zajedničku temu za razgovor sa takmičarima svih generacija. Kako ste uspeli da sačuvate duh večitog mladića?
Ja sam tip čoveka koji verovatno nikada neće potpuno ostariti jer verujem da se ne stari fizički, već duhovno i mentalno. Otkad znam za sebe posedujem tu dozu vrcavosti kojoj ne dozvoljavam da me napusti. I kad stavim kravatu trudim se da na neki način budem dete. Mislim da to potiče iz poštovanja prema drugim ljudima, životnog iskustva i opšte informisanosti. Mnogo čitam novine, pratim trendove i razgovaram sa ljudima. Trudim se da ne izgubim kontakt sa običnim, prosečnim čovekom, što je veoma važno za voditeljski posao.

Isto se ponašate i pred kamerama i u privatnom životu?
Sa skoro svakom osobom imam o čemu da pričam, veoma je mali broj tema za koje mogu da kažem da sam totalni duduk. I kada te oblasti dođu na red, držim se osnovnih postulata koji potiču iz kućnog vaspitanja, a to je da pažljivo slušam onog sa kim razgovaram i da se ne pravim previše pametan. Sve vreme dok me kamere snimaju svestan sam da je osnovni razlog zbog kojeg radim na televiziji zabava gledaoca. Da bih to mogao da uradim, potrebno je mnogo toga da znam o životu prosečnog građanina Srbije, o čemu razmišlja, kako gleda na svet.

U koje oblasti niste upućeni?
O slikarstvu i ozbiljnoj muzici malo znam i to je jedan od nedostataka u mom obrazovanju.

Zabavljate li na isti način porodicu i prijatelje? Da li vas nekad smeh umori?
Naravno da i meni nekad dođe loš dan tokom kojeg mi nije ni do čega. Mada, uvek imam rezervoare iz kojih crpim inspiraciju - ceo moj život je u stvari jedna velika zabava. Nikad nisam imao prijatelje koji su negativne osobe, odnosno energetski vampiri. Okružen sam ljudima punim duha, njima je zabava na prvom mestu pa verovatno i to utiče da i ja najveći broj dana u godini budem dobro raspoložen i nasmejan. Naša viđanja su prepuna zabave, pesme i smeha. Moja supruga je takođe vrlo zabavna i uvek nasmejana žena, a ćerka Staša ima odlične šanse da u životu bude dobar zezator poput tate. Jedino zbog stidljivosti možda neće imati mogućnost da to pokaže na pravi način.

Jeste li barem bili ozbiljni na sopstvenom venčanju?
Naravno da nisam. Pa, ko je ozbiljan na svom venčanju? Bio sam ozbiljan samo nekoliko puta u životu i to u tužnim prilikama. Ja se i na poslovnim sastancima trudim da budem duhovit.

Musaka, sarma, pasulj i špagete neki su od mojih specijaliteta. Ipak, na prvom mestu je svadbarski kupus koji pravim u zemljanom ćupu

A jeste li ozbiljni kada pričate o politici?
Da biste bili ozbiljni u toku razgovora o politici, politika u zemlji u kojoj živite mora da bude ozbiljna. A politika je kod nas sve, samo nije ozbiljna. Naravno da umem da elaboriram bitne životne teme, što ponekad iznenadi ljude koji me doživljavaju samo kao klovna i zabavljača.

Ko čini vaš krug prijatelja?
Nemam prijatelje iz kraja jer sam se tri puta selio na svakih 10 godina. Jezgro mog prijateljstva potiče iz srednjoškolskih dana, iz gimnazije Sveti Sava. Otvoren sam za nova prijateljstva i smatram da čovek i u 35. godini može da stekne nove prijatelje. Ne mora nužno da postoji istorija koja vezuje ljude. Prijatelji su ljudi koji su sa tobom kad ti je teško, koji su prema tebi otvoreni i iskreni, čak i onda kad ti to ne prija. Imam drugove koji su od mene mlađi osam godina, prijatelje koji su mojih godina i starije.

Sam peglam košulje, a sve ostalo, poput brisanja prašine i usisavanja, trudim se da izbegnem
Koje osobine cenite kod drugih ljudi?
Obožavam hrabre i iskrene ljude. Volim one koji su iskreni prema sebi samima, ali i kad su prema meni iskreni ma koliko to bilo neprijatno. Cenim ljude koji su spremni da za svoje stavove preokrenu planetu. U prijateljstvu mi nije bitno čime se ko bavi, da li je umetnik, šofer, đubretar ili političar. Ne bavim se opšteprihvaćenim procenama, već sam potpuno otvoren prema svim socijalnim grupama.

Vlasnik produkcijske i marketinške kuće za koju radite je Ivan Zeljković, vaš prijatelj iz gimnazije, sada venčani kum.
Nas dvojica smo se upoznali u prvom razredu gimnazije Sveti Sava. U našem odeljenju su bili i manekenka Anđelija Vujović i novinar Milan Bošković. Zeka i ja smo se družili u gimnazijskim danima, zatim pravili pauzu, bili u vojsci i od 1997. godine postali nerazdvojni prijatelji. On je jedan od najiskrenijih prijatelja koje sam ikad imao u životu.

Kojim poslom ste se bavili pre nego što ste postali voditelj?
Celog života se bavim poslovima u vezi sa obezbeđenjem i šoferajem. Svašta sam radio, između ostalog, vozio sam po Srbiji didžejeve koji su ovde gostovali.

Jeste li zaljubljenik u automobile?
Volim da vozim, ali nisam fanatik. Sigurno ne bih mogao sat vremena da pričam samo o performansama i vešanju motora ili dimenzijama guma. Kod automobila mi je veoma bitna estetika.

Kako zabavljate suprugu i ćerku?
Obično su njih dve na jednoj, a ja na drugoj strani, pa ko kome smesti. Često pravimo maskenbale, bilo da na njima učestvuje samo nas troje ili veće društvo. Volimo i da igramo društvene igre poput memorije i ne ljuti se čoveče.

Čime ih najčešće iznenađujete?
Kad imam slobodan dan, Staša ne ide u vrtić. Obično lenčarimo do podneva, zatim odemo do centra grada, obilazimo prodavnice, kupujemo igračke, pogledamo film u bioskopu i radimo sve ono što ona poželi. Nedavno sam je vodio na televiziju da vidi kako izgleda studio a šminkernicom je, kao i svaka devojčica, bila posebno oduševljena. Trudim se da što kvalitetnije moguće provodim vreme sa njom i želim da i mene i suprugu uvek doživljava kao prijatelje. U vremenu koje dolazi jedina je nada da roditelji što više komuniciraju sa decom, a ne da budu nasilni autoritet kojeg treba da se plaše.

Šta obavljate od kućnih poslova?
Sam peglam košulje, a sve ostalo, poput brisanja prašine i usisavanja, trudim se da izbegnem. Umem i volim da kuvam razna jela. Musaka, sarma, pasulj i špagete samo su neki od mojih specijaliteta. Ipak, na prvom mestu je kiseli svadbarski kupus koji pripremam u zemljanom ćupu. Tada često pozovem prijatelje na gozbu.

Poznato je da volite noćni provod i da još uvek stižete da odvojite vreme za tu vrstu zabave?
Izlasci mi nisu dosadili, ne znam da li će me to ikad proći, ali za sada se dobro držim. Za to je potrebna posebna vrsta energije koju ja zovem neizdrž. Naravno da sada izlazim manje nego ranije, ali u suštini i te kako volim da se dobro provedem. Moji drugari i ja imamo internu šalu koja glasi da duže možemo da izdržimo pod vodom nego kod kuće.

Diskoteka ili kafana?

Obično prvo odem u neku od kafana i pošto se one zatvaraju oko pola jedan, sa društvom na kraju završim u beogradskim klubovima.

Koju pesmu naručujete u kafani?
Imam 20 pesama koje naručujem. Prijatelji i ja umemo da „uhapsimo“ muziku na sat vremena. Često mi se dešava da znam sve pesme koje muzičari sviraju. Po broju tekstova i izvođača koje imam u glavi komotno bih mogao da budem član kafanskog orkestra.

Pričali ste o održavanju duhovne mladosti. Trudite li se da fizički ne ostarite?
Sport je sastavni deo mog života. U poslednje vreme sam malo zapustio fizički izgled i ugojio se nekoliko kilograma, što gledaoci imaju priliku da vide. Treniram sa rekreativcima pri Rvačkom klubu Radnički na Crvenom krstu, kao i u Rvačkom klubu Savski venac. Na tim treninzima radim gimnastičke vežbe, udaram u džak, trčim, rvem se, radim trbušnjake, plivam i idem u saunu. Povremeno idem na fudbal, basket ili tenis.

Tekst: Nenad Blagojević Foto:  Advantage, TV Fox

Dodaj: Dodaj na Facebook Podeli na Twitteru Pošalji na Myspace Dodaj u tvoj del.icio.us Diguj

Prijavite se ne feed komentara Komentara (0 poslato):

Pošaljite komentar comment
Unesite kod sa slike:
  • email Pošalji prijatelju
  • print Verzija za štampu
  • Plain text Samo tekst
Tagovi
Nema tagova za ovaj članak
Oceni članak
4.00