Naslovna | Svet oko nas | Intervju sa poznatima | Slavko Beleslin: Vreme je za porodicu

Slavko Beleslin: Vreme je za porodicu

image

Ozbiljan i dobro pripremljen nastup i nesumnjiv lični šarm izdvajaju SLAVKA BELESLINA iz poplave novih voditelja na našim televizijama. Gledaoci vole njegov baršunasti bariton, devojčurci to što je zgodan neženja. A on je jedan jednostavan beogradski momak koji voli svoj posao, sanja o slobodnom vremenu i porodici koja bi ličila na onu iz koje dolazi. Život mu, međutim, sve češće izgleda kao jedan veliki mrmotov dan...

Decenija uspešnog novinarskog rada u nekoliko najgledanijih TV i jednoj producentskoj kući bila bi već sama po sebi dovoljan razlog za intervju sa Slavkom Beleslinom, aktuelnim urednikom i voditeljem „ružičaste televizije“. Ozbiljan, odmeren, uvek dobro „upakovan“ u odela modernog kroja (koja mu baš dobro stoje!), vratio je u nacionalni dnevnik onu zaboravljenu građansku pristojnost, a „Piramidi“, koju upravo privodi kraju, doneo gotovo kultni status u gledalištu. Široka popularnost nije ga zaobišla, pa se njegovo ime našlo i na listama najpoželjnijih neženja, najlepših voditelja, najmuževnijih Srba...
Mondensko-džetseterske hronike žute štampe ne propuštaju da zabeleže prisustvo Slavka Beleslina na promocijama, koje neretko baš on vodi, ali i to s kim se pojavio na premijerama i viđenijim žurkama. A on za sebe kaže da je samo jedan jednostavan, prezauzeti tridesetčetvorogodišnji beogradski momak koji trenutno ima mnogo sitnih i jednostavnih želja, ali ne i vremena da ih ostvari.
– Blagosloven sam time što radim ono što volim i bogat jer imam mnogo prijatelja sa kojima provodim ono malo slobodnog vremena koje mi preostane. Živim potpuno sam, bez obaveza, sve mogu i ništa ne moram, što vremenom postane potpuno besmisleno!
Nije li to pomalo neočekivana izjava za momka sa liste najpoželjnijih neženja, pitamo, a on se ljuti već i na samo podsećanje na taj neželjeni status:
– Biti neženja nije stav nego sticaj okolnosti! Nikom izgleda ne pada na pamet da sam ja možda nesrećan u ljubavi, pored sve te medijske frke koja me prati! Voleo bih da konačno svi ti dani koje privatno ulupavam a profesionalno daju rezultate, daju neki efekat i da se i meni desi sve ono što je normalno za momka mojih godina, da najzad nađem pravu ljubav i formiram porodicu!
Srećno detinjstvo – najbolji temelj
Na ekranu uvek ozbiljan, Slavko Beleslin privatno gotovo ne skida osmeh s lica. Smeju mu se čak i oči. Objašnjava to zdravim i vedrim detinjstvom:
– Ja dolazim iz najbolje porodice na svetu, jer je 95 odsto mog odrastanja bilo ispunjeno smehom! Voleo bih kada bi svako dete na svetu to moglo da izgovori puna srca! Neizmerno sam zahvalan svojim roditeljima na zdravom odnosu prema životu i dobrom kućnom vaspitanju. Otac je tu prednjačio, brat i ja nismo zaostajali, a mama je brinula o organizaciji. Možete vi kasnije „raditi na sebi“ koliko hoćete, završiti deset fakulteta, ali ako nemate to što se nosi iz porodice i upija dok ste još nesvesni, to je nenadoknadivo!
Deo tog vedrog odrastanja svakako je i prostor oko Saborne crkve, gde je proveo detinjstvo. Lepi večernji izlasci preko reke i želja da se vozi autobusom(!) odveli su ga u Zemunsku gimnaziju, mada su mu svi drugari ostali u beogradskim.
– Eksperiment se isplatio! Sada tamo imam prijatelje i kumove i veoma volim taj deo Beograda. Ali sam se ipak vratio u svoj kraj, na Dorćol. Ugao kod Patrijaršije i onaj zidić tamo, za mene imaju posebnu težinu. Parkić kod Obeliska, iznad Brankovog mosta, jedno je fenomenalno mesto za razmišljanje, a volim i onaj zavučeni beli dud na putu do škole „Kralj Petar I“, u koju sam išao...
Sezona kao veliki mrmotov dan
Slavko Beleslin za sebe kaže da je radoholik koji uživa u svom poslu, ali sanja o slobodnom vremenu.
– Moja biografija nije nikakva romantizovana priča! Radio sam sve i svašta, čak i fizički, dok nisam došao na BK televiziju, svoj prvi novinarski posao, a čini mi se da od onda radim non-stop. Nikada nisam išao na zimski odmor, letnjih se gotovo i ne sećam! A mogao bih da vam prepričam većinu radnih dana! Živimo svi vrlo brzo, a ja sam još i prilično neorganizovan, pa sve obavljam u poslednjem trenutku.
Bogato novinarsko iskustvo stečeno u BK televiziji dobro mu je došlo u „Adrenalinu“, privatnoj produkciji u koju je prešao 2005. godine kao urednik programa. Jedan od njih, „Piramida“, odveo ga je posle dve godine na „Pink“, televiziju na kojoj se i emituje. Tamo sada od ponedeljka do četvrtka vodi nacionalni dnevnik, a potom priprema „Piramidu“ koja ide nedeljom. Pa ponovo istim redom...
– Ovakav ritam rada i života učinio je da mi je cela protekla sezona izgledala kao jedan veliki mrmotov dan! Sećate se tog filma? Mesecima sam se budio i radio iste stvari uz veliku dozu panike ili zadovoljstva, kako kad. I zato sam bio istinski srećan kada je došla letnja TV pauza, da konačno odem na odmor. Biće opet mnogo posla ove jeseni! Kakvog? Nisam sujeveran, ali ne volim o tome da pričam, jer je u ovoj profesiji, a usudio bih se reći i u ovoj zemlji, besmisleno bilo šta sigurno planirati!
Glas kao bumerang
Za uspešnu novinarsku i voditeljsku karijeru Slavka Beleslina najzaslužniji je njegov baršunasti bariton. Malo je falilo da ga baš on zauvek udalji od novinarstva.
– Moja karijera u ovom svetu u kome se računaju i glas i stas počela je uvredom za moj glas! Sa nekim drugarima otišao sam u Radio Novosti na audiciju. Kada sam u njihovoj „gluvoj sobi“ pročitao vesti, jedan od urednika mi je rekao da mi je glas grozan i da potražim drugi posao. Nisam ga poslušao, što se pokazalo dobrim na audiciji u BK TV. Ali ja stvarno imam kakofoničan glas, koji toncima pravi silne probleme, ali srećom posle dobro zvuči! A volim i da se igram akcentima!
Tašnica puna saveta
U autorskoj „torbi“ Slavka Beleslina poseban status ima serija „Tašnica puna Celera“, prvi projekat urađen u produkciji„Adrenalina“, koja je pre par godina emitovana na Studiju B.
– Ideja je bila da napravimo iščašeni pogled na običnu devojku i iz ugla muškaraca ukažemo na neke besmislene stvari koje žene rade. Bilo je to nekih 50-60 mnogo slatkih i pikantnih petominutnih minijatura u kojima devojka, glumica kontemplira sama sa sobom. Muški glas, Zdravoljub, stalno se ubacivao i iz pozadine komentarisao ono što je ona govorila. Ja sam pomalo starovremenski, konzervativan tip, i to je bila dobra prilika da neka svoja lična razmišljanja prenesem širem gledalištu. Bilo je to divno iskustvo! Voleo bih da jednog dana ponovo radim nešto slično!
SAMO ZA LISU
Moja profesija jeste agresivna, ali sam ja…
… jedan od pitomijih ljudi pored kojih ste prošli ovog meseca!
Da mogu da počnem sve iznova, moj izbor bi bio…
… sasvim sigurno ponovo novinarstvo! Kada bih rekao nešto drugo, to bi značilo da sam promašen čovek, a nisam!
Sebi ne mogu da oprostim…
… ni jednu jedinu grubost prema bližnjima koju sam nesmotreno uradio!
Tip devojke koja bi mogla da me odvede pred matičara je:
– Devojka vaspitana kao ja!
Knjiga kojoj se vraćam
je „Smešne ljubavi“ Milana Kundere.
U kupatilu pevam…
…„Sweet Home Alabama“ Linjarda Skinjarda (Lynyard Skynyard).

TOP 5
1. Porodica
2. Prijatelji
3. Posao
4. Ljubav
5. Slobodno vreme
Tekst; Zrinka Banjeglav Foto; Miša Obradović
Dodaj: Dodaj na Facebook Podeli na Twitteru Pošalji na Myspace Dodaj u tvoj del.icio.us Diguj

Prijavite se ne feed komentara Komentara (2 poslato):

Tanja 08/11/2009 16:10:09
Pametan, lep, sarmantan, lepo vaspitan, sve u svemu jedan od retkih primera za danasnju omladinu. Od kad se pojavio na TV-u, za mene je postao idealan tip muskarca, ni danas ne mogu da poverujem da takav decko zaista postoji! Svaka mu cast!
suzana 30/10/2009 02:03:00
najlepsssssssiiiiiiii covek na svetu!!!!!!!!!!!
ukupno: 2 | prikazano: 1 - 2
Pošaljite komentar comment
Unesite kod sa slike:
  • email Pošalji prijatelju
  • print Verzija za štampu
  • Plain text Samo tekst
Tagovi
Nema tagova za ovaj članak
Oceni članak
4.17