Uz podršku ništa nije teško
Moja porodica je verovala u mene, podržavala sve moje ideje, koje su bar u početku mnogim ljudima izledale čudno. Da nije bilo njihovog razumevanja sigurno bih odustao – priča Ivan Jakovljević
Objašnjavao sam šta želim komšijama, prijateljima, ali moram reći da su me u početku svi gledali nekako sumnjičavo. Nisam se mnogo obazirao na to. Najvažnije mi je bilo da moja porodica veruje u mene i da sam u njihovom pogledu i postupcima video podršku. Sinula mi je ideja da na jednoj velikoj livadi sa koje puca pogled na Ibarsku magistralu napišem velikim slovima „Holywood“ i na taj način ovekovečim kod nas taj simbol filma.
Sve što namerim, to i ispunim, pa sma odmah krenuo sa radovima. Valjalo je iskrčiti sve rastinje i napraviti prolaz do livade. Možda je izgledalo suludo, ali osećao sam da sam na pravom putu. Naravno, da nije bilo porodice, roditelja, brata sigurno da bih odustao. Oni su bili tu da pomognu i moralno i materijalno. Ceo projekat je koštao, pa sam ja podigao kredit da to finansiram, a moji roditelji su pomagali koliko su mogli.
Radili su zajedno sa mnom, montirali konstrukciju, a na pitanje svih znatiželjih, šta to činim, odgovarao sam da će svi videti koliko je to dobro.
Sam čovek teško može da uspe, tako da slobodno mogu da kažem da ne bih uspeo da nije bilo njih i brojnih prijatelja koji su takođe želeli da nam selo bude lepše. Sada kada u naš „mali filmski grad“ dolaze mnogi turisti i brojne poznate ličnosti jasno mi je da toga ne bi bilo da nije bilo moje porodice da me podrži. Bili su uz mene u svakom momentu i bili sigurni da će ishod biti dobar.
Naravno, imam more ideja kako još obogatiti i učiniti selo što atraktivnijim pa sam došao na ideju koju sam realizovao pre nekoliko dana da postavim natpis „MTV“, kao muzički simbol. I to se nije moglo uraditi bez podrške, pa su opet moji ukućani bili tu da „se nađu pri ruci“. Sve fizičke poslove radio je otac, majka je bila tu da nam donese ručak. Sve putokaze, značajnije sokake u selu obeležili smo natpisima, a glavni majstor opet je bio moj otac.
Sada planiramo da u selu na leto organizujemo i muzički festival. Dosta mojih drugara uključilo se u celu priču. Nadamo se da ćemo uspeti u toj ideji, ali sada kada smo negde na pola puta mogu slobodno da kažem da samo zahvaljujući mojoj porodici koja ima toliko razumevanja za sve moje ideje i projekte, izvesno je da ću i uspeti. Moja parola je da ne želim da idem u svet, već da svet dovedem kod nas.












Pošaljite komentar