Znam da imam njih!
Nikola Mihailović zahvaljujući podršci porodice postao je uspešan cvećar, a njegovi ukućani razumeli su ljubav prema cveću
A sve je počelo još dok sam bio dete. Sa deset godina počeo sam da se zanimam za cveće, da proučavam kako se uzgaja, da saznajem o nepoznatim i retkim vrstama. Tada, osim moje porodice niko nije ni slutio da će mi to postati životno opredeljenje, posao kojim ću se baviti. U razredu su malo čudno na to gledali, mada moram reći da su drugarice znale da se obraduju kada napravim buket.
Istina, da nije bilo mojih ukućana da me podrže i razumeju u mojim idejama, teško da bi nešto i bilo od cele priče. Najpre sam počeo da preuređujem naše dvorište i da na terasi uzgajam saksijsko cveće. Svi su mislili da će me taj hobi proći, ali jednostavno, ja sam to voleo. Majka je imala najviše razumevanja. Sećam se da me je odvela na Sajam cveća i da sam se vratio pun utisaka. Uvek mi je govorila da ću sigurno uspeti, da je najbitnije da volim cveće.
Uz podršku porodice dvorište sam preuredio po mojoj želji, a i oni su se sami uključili u poslove održavanja. Maštao sam da jednog dana imam svoju cvećaru, da se „igram“ sa laticama, da od njih pravim neponovljive i unikatne aranžmane. Možete misliti koje sam uzbuđenje osećao kada sam otvorio cvećaru i naravno prvi buket iz nje poklonio svojoj majci, jer njena podrška i sada i tada dobro mi je došla.
Ne znam kako bih uspeo da nije majke, oca, brata. Prve mušterije bile su mamine koleginice, jer je mama na poslu svima pričala koliko njen sin voli cveće, da pravi neobične aranžmane, da pravi gotovo nemoguće kombinacije. Kada se već uveliko čulo za mene, mama je u šali rekla da je ne prepoznaju po imenu već po tome što je ona Nikolina mama. Naravno da je ponosna na to, a ja sam još više ponosan, jer da nije takve porodice sigurno bih se svrstao u one prosečne, a to nikako nisam želeo.
Posao cvećara zna da bude i fizički naporan, ima dana kada se dosta radi, ali i tada su moji tu da pomognu, da se nađu pri ruci. Oni ne znaju da prave aranžmane, bukete, ali nađu se da dodaju, pomognu, da mi jednostavno kažu da nisam sČm. I mislim da je to i najbitnije, da čovek oseti da ima podršku, razumevanje. Imam sreću da to imam od svoje porodice.












broj telefona cvecare Nikole Mihailovica je 064 211 72 88.
Trazim svuda da nadjem ovog lika, posto me zanima da mi napravi nesto a jos mi je blizu
Ko zna nek napise neki od trazenih podataka
Hvala unapred
Pošaljite komentar